Dolaskom proljeća i lijepog vremena, započinje sezona čišćenja poljoprivrednih i drugih površina, poput vrtova i okućnica, prilikom čega mještani spaljuju biljni i drugi  otpad na otvorenom prostoru, čime se povećava opasnost od nekontroliranog širenja požara na otvorenom.  

U periodu od 15.05. do 1.10.2024., zbog povećane opasnosti za nastajanje i brzo širenje požara ZABRANJENO je svako paljenje vatre na otvorenome, upotreba pirotehničkih sredstava kao i svake druge radnje koje mogu dovesti do nastajanja požara a time ugrožavanjem ljudi i imovine i velikih materijalnih šteta.

Paljevine u širem smislu na otvorenom prostoru su opasne iz mnogih razloga:

                Dim i pepeo doprinose globalnom zagrijavanju zbog kojeg strada klima, izazivajući opasne posljedice kao što su uragani, poplave, suše, povećanje temperature u zraku kao i izumiranje brojnih vrsta biljaka i životinja na planetu zemlje.

                Plinovi koji se oslobađaju u atmosferu, posebno ako se pri tome pale plastika, gume stiropor i drugi slični otpad, izazivaju opasne posljedice po zdravlje, kronične bolesti disanja, astmu i trovanje dimnim plinovima.                                                                                                                                      

               Paljenjem na njivama posebno kada se pri tom zapaljenom gumom okruži poljoprivredna tabla odnosno veća njiva i napravi vatreni obruč, strada veliki broj divlji životinja i ptica, srna zečeva, lisica fazana i drugih. Nije rijedak slučaj da pri takovom zahvatu vatrom u prostoru strada i izgori osoba koja pali njivu ili zadobije teške i po život opasne opekotine.  

                    Kod paljenja biljnih ostataka razvija se velika temperatura 460 do 500 stupnjeva C., koja uništava plodonosni sloj zemljišta  i ubijaju se korisni mikroorganizmi tla, kišne gliste i druge sitne životinje koje su važne za održavanje ravnoteže u tlu i u stvaranju humusa.

               Poslije paljenja, plodonosni sloj tla biva prekriven pepelom i pretvara se u crnu prašinu koju lako odnose vjetrovi i ispiru kiše te isto tako nestaje sloj zemljišta koji je itekako  bitan u plodoredu sjetve kao i u slijedećoj žetvi.

                     Vatra na njivama, po poljima, trasama dalekovoda i odvodnim kanalima može se proširiti u blizinu šume i izazvati šumski požar. Tako svake godine u Hrvatskoj izgori više desetina hektara šuma, najviše zbog ljudske pogreške, namjernog paljenja vatre i spaljivanja biljnog i komunalnog otpada, kada vatra zbog jakog vjetra izmakne kontroli ili se mjesto loženja vatre napusti prije nego se vatra ugasi u potpunosti. Tako stradaju usjevi, trajni nasadi, voćnjaci i šume te instalacije i uređaji komunalne infrastrukture sa neprocjenjivom štetom.

                    Paljenje na poljima i njivama nema ni jednu korisnu svrhu i višestruko je štetno:

                   Dim koji se nadvija  nad putovima i prometnicama izgaranjem biljnih i drugih ostataka opasno ugrožava sigurnost odvijanja prometa, a zbog dimne zavjese u prometnim nezgodama mogu stradati vozila i osobe. Vozači ne vide ispred sebe i žure kroz gusti dim i na taj način nastaju sudari, gubljenjem kontrole nad vozilom i slijetanja sa prometnice. Bilježe se i prometne nezgode sa teškim i po život opasnim ozljedama.

               Na temelju svega navedenog napominjemo neke značajke dobre poljoprivredne i okolišne prakse. Umjesto paljenja strništa i slame, kukuruzovine i drugog biljnog otpada nakon žetve i berbe, bolje je zaorati te biljne ostatke, koji su odlično prirodno gnojivo i koje će dati uštede utroška mineralnih gnojiva i poboljšivača tla. U organskoj poljoprivredi to je i jedini način gnojidbe. o vrijedi za paljenje suhog lišća i trave na okućnicama i u vrtovima od kojih se može napraviti kompost kao prirodno gnojivo. Osim toga od slame, kukuruzovine i drugih biljnih celuloznih ostataka, može se proizvoditi visokokalorične brikete kao i od drvne mase. Tako  se na taj način smanjuje sječa drvne mase i isto tako smanjuje upotreba fosilnih goriva nafte i plina.

Polazeći od temeljne odredbe Zakona o zaštiti od požara, da je svaka osoba dužna voditi računa da ne izazove požar, spaljivanje suhog raslinja, korova i trave na otvorenom prostoru može se obaviti kada je to dopušteno ili odobreno zbog biljnih bolesti i štetočina i to danju, po mirnom vremenu, samo uz uvjet da se ne ugrožavaju šume, prometnice, trase elektroenergetskih vodovoda i voćnjaci, vinogradi i trajni nasadi i druge ratarske kulture te stambene i poslovne  građevine ali uz prethodnu obavijest nadležnoj vatrogasnoj postrojbi općine ili grada i ovlašteniku prava lova.

Osobe koje spaljuju biljni otpad dužne su kontrolirati izgaranje i ne napuštati mjesto dok se vatra ne ugasi. Napuštanje mjesta spaljivanja strništa i slame je nekontrolirano gorenje, odnosno požar na otvorenom prostoru.

Svako ugrožavanje i uništavanje voćnjaka, vinograda, trajnih nasada, šume i prometnica paljevinama vatrom, dimom i vrućim zrakom, znači izazivanje požara ne poduzimanjem propisanih mjera sa obilježjima iz čl. 8. stavak 3.  Zakona o zaštiti od požara, a svako  dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, paljevinama znači izazivanje požara činjenjem ili propuštanjem dužnih radnji sa obilježjima kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl.215.stavak 1. Kaznenog zakona.