Dolaskom proljeća i lijepog vremena, započinje sezona čišćenja poljoprivrednih i drugih površina, poput vrtova i okućnica, prilikom čega mještani spaljuju biljni i drugi  otpad na otvorenom prostoru, čime se povećava opasnost od nekontroliranog širenja požara na otvorenom.  

U periodu 01. lipnja pa do 31. listopada na snazi je zabrana loženja vatre na otvorenom. Zbog povećane opasnosti za nastajanje i brzo širenje požara ZABRANJENO je svako paljenje vatre na otvorenome, upotreba pirotehničkih sredstava kao i svake druge radnje koje mogu dovesti do nastajanja požara a time ugrožavanjem ljudi i imovine i velikih materijalnih šteta.

Paljevine u širem smislu na otvorenom prostoru su opasne iz mnogih razloga:

                Dim i pepeo doprinose globalnom zagrijavanju zbog kojeg strada klima, izazivajući opasne posljedice kao što su uragani, poplave, suše, povećanje temperature u zraku kao i izumiranje brojnih vrsta biljaka i životinja na planetu zemlje.

                Plinovi koji se oslobađaju u atmosferu, posebno ako se pri tome pale plastika, gume stiropor i drugi slični otpad, izazivaju opasne posljedice po zdravlje, kronične bolesti disanja, astmu i trovanje dimnim plinovima.                                                                                                                                     

                    Kod paljenja biljnih ostataka razvija se velika temperatura 460 do 500 stupnjeva C., koja uništava plodonosni sloj zemljišta  i ubijaju se korisni mikroorganizmi tla, kišne gliste i druge sitne životinje koje su važne za održavanje ravnoteže u tlu i u stvaranju humusa.

               Poslije paljenja, plodonosni sloj tla biva prekriven pepelom i pretvara se u crnu prašinu koju lako odnose vjetrovi i ispiru kiše te isto tako nestaje sloj zemljišta koji je itekako  bitan u plodoredu sjetve kao i u slijedećoj žetvi.

                     Vatra na njivama, po poljima, trasama dalekovoda i odvodnim kanalima može se proširiti u blizinu šume i izazvati šumski požar. Tako svake godine u Hrvatskoj izgori više desetina hektara šuma, najviše zbog ljudske pogreške, namjernog paljenja vatre i spaljivanja biljnog i komunalnog otpada, kada vatra zbog jakog vjetra izmakne kontroli ili se mjesto loženja vatre napusti prije nego se vatra ugasi u potpunosti. Tako stradaju usjevi, trajni nasadi, voćnjaci i šume te instalacije i uređaji komunalne infrastrukture sa neprocjenjivom štetom.

                    Paljenje na poljima i njivama nema ni jednu korisnu svrhu i višestruko je štetno:

                   Dim koji se nadvija  nad putovima i prometnicama izgaranjem biljnih i drugih ostataka opasno ugrožava sigurnost odvijanja prometa, a zbog dimne zavjese u prometnim nezgodama mogu stradati vozila i osobe. Vozači ne vide ispred sebe i žure kroz gusti dim i na taj način nastaju sudari, gubljenjem kontrole nad vozilom i slijetanja sa prometnice. Bilježe se i prometne nezgode sa teškim i po život opasnim ozljedama.

               Na temelju svega navedenog napominjemo neke značajke dobre poljoprivredne i okolišne prakse. Umjesto paljenja strništa i slame, kukuruzovine i drugog biljnog otpada nakon žetve i berbe, bolje je zaorati te biljne ostatke, koji su odlično prirodno gnojivo i koje će dati uštede utroška mineralnih gnojiva i poboljšivača tla. U organskoj poljoprivredi to je i jedini način gnojidbe. o vrijedi za paljenje suhog lišća i trave na okućnicama i u vrtovima od kojih se može napraviti kompost kao prirodno gnojivo. Osim toga od slame, kukuruzovine i drugih biljnih celuloznih ostataka, može se proizvoditi visokokalorične brikete kao i od drvne mase. Tako  se na taj način smanjuje sječa drvne mase i isto tako smanjuje upotreba fosilnih goriva nafte i plina.

Polazeći od temeljne odredbe Zakona o zaštiti od požara, da je svaka osoba dužna voditi računa da ne izazove požar, spaljivanje suhog raslinja, korova i trave na otvorenom prostoru može se obaviti kada je to dopušteno ili odobreno zbog biljnih bolesti i štetočina i to danju, po mirnom vremenu, samo uz uvjet da se ne ugrožavaju šume, prometnice, trase elektroenergetskih vodovoda i voćnjaci, vinogradi i trajni nasadi i druge ratarske kulture te stambene i poslovne  građevine ali uz prethodnu obavijest nadležnoj vatrogasnoj postrojbi općine ili grada i ovlašteniku prava lova.

Osobe koje spaljuju biljni otpad dužne su kontrolirati izgaranje i ne napuštati mjesto dok se vatra ne ugasi. Napuštanje mjesta spaljivanja strništa i slame je nekontrolirano gorenje, odnosno požar na otvorenom prostoru.

Svako ugrožavanje i uništavanje voćnjaka, vinograda, trajnih nasada, šume i prometnica paljevinama vatrom, dimom i vrućim zrakom, znači izazivanje požara ne poduzimanjem propisanih mjera sa obilježjima iz čl. 8. stavak 3.  Zakona o zaštiti od požara, a svako  dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, paljevinama znači izazivanje požara činjenjem ili propuštanjem dužnih radnji sa obilježjima kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl.215.stavak 1. Kaznenog zakona.

Prema Zakonu o zaštiti od požara.

Kazne su ogromne. Prema Zakonu o zaštiti okoliša “novčanom kaznom u iznosu od 1990 do 19.900 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja izazove požar. Osoba koja izazove požar iz nehaja kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 260 do 1990 eura.”

U slučaju da ne prijavite nastanak požara, kazna iznosi od 130 do 1990 eura. To se odnosi i na onemogućavanje inspektora ili druge ovlaštene osobe u obavljanju svog posla, kao i na nepostupanje u skladu s naredbama ili zahtjevima inspektora.

Kao i kod prometnih nesreća, ako ne postupite prema planu zaštite od požara (ne pristupite otklanjanju neposredne opasnosti – gašenju požara – ili o tome ne obavijestite vatrogasce, policiju ili Centar 112), propisana kazna je od 260 do 1990 eura.