Na području današnje Jarmine živjeli su ljudi i u prethistorijsko vrijeme. U Jarmini, na ciglani, otkopane su 24. ožujka 1959. godine dvije prethistorijske jame pune fragmenata od pečene zemlje, te ostaci zemunica, posuđa i kostiju. Istoga dana otkopani su na ciglani dijelovi kostiju, ali bez priloga. Teren je stručno snimljen.
U srednjem vijeku položaj jarminskog posjeda uglavnom je jasan, jer i danas postoji na tom zemljištu istoimeno selo – Jarmina.
U dokumentima je posjed Jarmina zapisan prvi puta 1324. godine u obliku Jarumna i Jarumpna, a poslije toga navodi se u nekoliko mahova sve do 1525. godine. Tako je 1455. godine posjed zapisan u obliku Jaromna, a 1489. u obliku Jaromna Szent Miklos – Jarmina Sveti Nikola prema istoimenoj župnoj crkvi.
Današnje ime JARMINA zapisano je u popisu iz 1702. godine.
Naziv sela postao je, pretpostavlja se, od riječi jaram preko lika jaramina, jer se uzvisina ispred sela uzdiže kao jaram na ravnici.
Prijeturska Jarmina nije ležala na današnjem položaju sela, nego ondje gdje je hatar «Staro Crkvište». Tu je bila jarminska župna crkva Sv. Nikole, koja se spominje u dokumentima između 1332. i 1335. godine u popisima papinskog sakupljača novca za Svetu zemlju i križarsku vojsku. Pod Turcima od 1536. do 1662. ta se crkva više ne spominje. Ona je već u 16. stoljeću počela propadati, te je polako prešla u ruševine. No, za njeno se postojanje ipak znalo, te je sačuvana samo u nazivu hatara «Staro Crkvište»
Nakon nekoliko pokušaja da se iz Bosne doseljeni Srbi zadrže u Jarmini, što nije uspjelo, njih je oko 1770. godine sasvim nestalo iz Jarmine.
Tada su u Jarminu uselili najprije Hrvati Ličani iz Modruša i Brinja i naselili oko tridesetak kuća. Kasnije su se pored Hrvata u Jarminu doselili u izvjesnom broju Česi i Slovaci. Tada je već Jarmina postala veće selo, te je u crkvenom pogledu bila filijala Ivankovačke župe.
Oko 1770. godine novi posjednici jarminskog posjeda dignu to hrvatsko, češko i slovačko stanovništvo, a na njihovim selištima nastane njemačke došljake.One hrvatske, češke i slovačke obitelji, koje su stjecajem prilika ostale u Jarmini, ženidbama i stalnim njemačkim utjecajem s vremenom su ponijemčene.
Poslije propasti srednjovijekovne jarminske župe u Jarmini se ponovo osniva župa 1805. godine. Jarmina je tada dobro naseljena Nijemcima. Prvi župnik ove obnovljene župe je Švicarac Franjo Saleški Sebastijan Rueschegg.
Župna crkva Sv. Vendelina opata sagrađena je 1847. godine., a blagoslovio ju je vinkovački župnik Ivan Lauš, 20. listopada 1847. godine, na dan zaštinika župe Sv. Vendelina, opata. Ovu crkvu gradio je župnik Karlo Hartl, rodom iz Osijeka. Prije ove crkve postojala je u Jarmini manja crkva koja je srušena kako bi se sagradila nova.
Za vladanja austrijskog cara Leopolda osnovana je 1790. godine pučka škola u Jarmini.
Godine 1944. je komunistička vlast protjerala sve jarminačke Nijemce u svoju državu. Na njihova ognjišta doseljavaju Hrvati iz Hrvatskog zagorja, koji su najprije bili naseljeni u srpskim selima između Jarmine i Osijeka, a s njima zajedno ili malo poslije njih doseljavaju i novi Hrvati iz Hrvatskog zagorja. Tako je Jarmina danas u najvećoj većini hrvatsko selo s nešto malo Srba koji su za vrijeme Domovinskog rata ostali u selu.