Sveti Vendelin

Sveti Vendelin, zaštitnik crkve i župe u Jarmini, slavi se 20. listopada. Prema predaji, živio je od 554. do 617. godine. Povijesnih podataka o njegovu životu nema mnogo, a njegov životopis nastao je tek u 15. stoljeću.

Legenda ga opisuje kao irsko-škotskog kraljevića koji se, iz ljubavi prema Bogu, odrekao prijestolja. Nakon hodočašća u Rim, živio je skromno kao pastir i pustinjak u brdovitim Vogezima, na području današnje luksemburške granice.

Život i štovanje

Krajem 6. stoljeća benediktinski monasi samostana u Tholeyu izabrali su ga za opata. Na njegovu grobu u Saarskoj oblasti najprije je podignuta kapela, a zatim velika gotička crkva. Oko tog svetišta razvilo se mjesto St. Wendel.

Svetom Vendelinu hodočastili su brojni vjernici, osobito poljodjelci, seljaci i stočari. Zazivali su ga kao zaštitnika od kuge i bolesti stoke. Njegovo štovanje bilo je osobito rašireno u njemačkim, alpskim i stočarskim krajevima, a najbujnije se razvilo u 15. stoljeću.

Sveti Vendelin u umjetnosti

U likovnoj umjetnosti sveti Vendelin najčešće se prikazuje kao mladolik pastir, često u odjeći kraljevića, s pastirskim štapom i torbom. Tako je prikazan i na obnovljenoj glavnoj slici u apsidi jarminske crkve.

Prikazuje se i kao redovnik, hodočasnik ili opat — s tunikom, kapuljačom, knjigom i opatskim štapom. U jarminskoj crkvi prikazan je i na podnom mozaiku kao opat. Uz njega se često nalaze ovce, goveda, svinje ili konji, smješteni u miran, idiličan krajolik.

Zaštitnik župe u Jarmini

Budući da je župna crkva u Jarmini građena u vrijeme kada su u mjestu većinu stanovništva činili Nijemci, razumljivo je da je za patrona izabran upravo sveti Vendelin, svetac osobito štovan u njemačkim krajevima.

Ime Vendelin potječe od starovisokonjemačkih imena koja počinju s Wendel, poput Wendelmar ili Wendelbert. Korijen imena povezuje se s njemačkom riječi wandeln, što znači lutati ili skitati se. Jednostavnije tumačenje govori da ime Vendelin znači putnik ili hodočasnik.